Vjerojatno niti jedan dio tijela muškarca nije toliko česta tema razgovora, razmjenjivanja iskustava, bojazni, čvrstih, ali najčešće i krivih uvjerenja kao što je to prostata. To se osobito događa posljednjih petnaestak godina zbog utjecaja iz svijeta medija, dostupnosti sve većeg broja informacija, pritiska farmaceutske industrije, ali i nastojanja službenog zdravstvenog prosvjećivanja.

Prosječan muškarac, jednako kao i žena, smatra prostatu organom koji krije sve tajne njegove spolne (ne)moći te kako je u slučaju pojave bilo kakvih seksualnih smetnji svakako potrebno liječiti prostatu. Niti jedna od ovih pretpostavki nije točna.

Međutim, prostata je u neposrednom odnosu s mokraćnom cijevi i mokraćnim mjehurom te vrlo bitna za plodnost muškarca, što ljudi često ne razlikuju od seksualnosti. Stoga i najmanje tegobe s mokrenjem, a osobito s erekcijskom funkcijom, vrlo često mogu poljuljati samopouzdanje, uzrokovati osjećaj izgubljene muškosti te dovesti do zabrinutosti i straha koji najčešće nadilazi okvire realnosti.

Što je prostata?

Iskustvo govori kako nije suvišno napomenuti da prostatu imaju samo muškarci. Prostata je žlijezda veličine kestena, zbog čega se u narodu naziva kestenjača, a službeno predstojna žlijezda. Smještena je neposredno ispod mokraćnog mjehura, iza stidne kosti, a ispred završnog dijela debelog crijeva. Neposredno uz stražnju plohu prostate smješteni su sjemeni mjehurići, također dvije sitne žljezdane tvorbe. Prostata se sastoji od sitnih žlijezda i njihovih izvodnih kanalića. Počinje se povećavati početkom puberteta i prestaje rasti oko dvadesete godine, da bi se najčešće ponovno počela mijenjati s početkom petog desetljeća.

Mokraćna cijev prolazi kroz prostatu i upravo se u tom segmentu mokraćne cijevi nalaze sitni otvori kanala kroz koje u prostatičnu uretru dolaze sekreti sjemenih mjehurića i spermiji iz testisa. Oni zajedno sa sekretom prostate čine sjeme, odnosno spermu ili ejakulat. Osnovna funkcija prostate jest proizvodnja većine tekućine u sjemenu. Tekućina, odnosno sekret prostate i sjemenih mjehurića, štiti i prehranjuje spermije na njihovu putu do jajne stanice žene u maternici. Dakle, temeljna funkcija prostate vezana je uz plodnost, a ne uz spolnu ili seksualnu moć muškarca.

Budući da mokraćna cijev prolazi sredinom prostate, svaka znatnija promjena u prostati, najčešće upala, dobroćudno povećanje ili rak, može dovesti do smetnji mokrenja. Upalne bolesti, osobito akutni prostatitis, tipične su za mlađu dob muškarca, dok se benigno povećanje, a osobito rak prostate, iznimno rijetko pojavljuju prije pedesete godine.

Upala prostate

Upala prostate, odnosno prostatitis, spada među najčešće bolesti muškog urogenitalnog sustava, osobito u mlađoj i srednjoj životnoj dobi. Često uzrokuje bolno i otežano mokrenje te bol u preponi, zdjeličnom području ili genitalijama. Međutim, može biti i potpuno asimptomatska te se ponekad otkrije tijekom rutinskog pregleda urina. Bakterije uzrokuju neke, ali ne sve upale prostate.

Dobroćudno povećanje prostate

Kod uvećane prostate najčešće se misli na benigno uvećanje prostate, što se u patohistološkim uzorcima označava kao benigna hiperplazija prostate te je najčešće spominjana u urološkim nalazima. Hiperplazija je prekomjerni rast normalnih stanica, za razliku od karcinoma, kod kojeg su stanice abnormalne. Navedeno znači da je benigna hiperplazija prostate nemaligni, prekomjerni rast stanica prostate.

Kroz središnji dio prostate prolazi mokraćna cijev, odnosno uretra. Uretra je cijev kojom urin izlazi iz mjehura te prolazi kroz prostatu. Kako se hiperplazija prostate razvija, tako se uretra postupno sužava uslijed izbočenja režnjeva prostate u uretru. To dovodi do velikog broja neugodnih i uznemirujućih simptoma koji su razlog najčešćeg dolaska pacijenata u urološku ambulantu.

Normalno je prostata veličine i oblika kestena. Pri rođenju je velika otprilike kao zrno graha. Raste lagano do puberteta, kada se naglo poveća i postiže svoju normalnu veličinu i oblik. Prosječne dimenzije prostate iznose 3,5 × 4,5 × 2,5 centimetara, a težina normalne prostate kreće se između 16 i 22 grama. Tu veličinu zadržava do sredine četrdesetih godina života, kada se ponovno počinje povećavati zbog umnožavanja stanica, odnosno benigne hiperplazije ili dobroćudnog povećanja prostate.

Učestalost benignog uvećanja prostate raste s godinama, dosežući vrhunac u devetom desetljeću života. Veličina prostate kod mlađeg muškarca obično iznosi oko 20 grama. Važno je znati da uvećanje prostate ne mora nužno biti povezano s kliničkim simptomima.

Karcinom prostate

Rak prostate jedan je od najčešćih zdravstvenih problema s kojima se susreću stariji muškarci zapadne civilizacije. U razvijenim zemljama, gdje je udio starije populacije veći, veća je i učestalost raka prostate. On čini 11% svih malignih bolesti muškaraca u Europi, a 9% smrtnih ishoda zbog malignih bolesti kod muškaraca uzrokuje upravo rak prostate. Većina oboljelih umire s rakom prostate, ali ne zbog njega. Najčešće se radi o sporo napredujućoj bolesti, što većim dijelom ovisi o dobi u kojoj se ona pojavi i stupnju zloćudnosti stanica raka.

Rak prostate i dobroćudno povećanje prostate imaju neka zajednička obilježja. Obje se bolesti češće pojavljuju s porastom dobi. Za nastanak obiju bolesti potreban je testosteron, dok smanjenjem njegova djelovanja obje bolesti pokazuju znakove regresije. Međutim, dobroćudno povećanje prostate prisutno je kod 80% bolesnika s rakom te žlijezde, ali učestalost raka kod bolesnika s dobroćudnim povećanjem prostate iznosi svega 3%.

Važno je naglasiti da rak prostate u ranim fazama razvoja nema simptoma koji bi bili specifični upravo za tu bolest, ali ga je tada moguće izliječiti. Pronađe li se bolest u uznapredovaloj fazi, izlječenje nije moguće, ali je moguće usporiti njezino daljnje napredovanje.

Kada se postavi dijagnoza raka prostate, potrebno je procijeniti proširenost bolesti. Rak prostate najprije se širi regionalno, u zdjelične limfne čvorove, a kasnije sustavno, najčešće u kosti, iako može zahvatiti i meka tkiva i organe.

Važnost rane dijagnostike

Rana dijagnostika treba biti usmjerena prema muškarcima starijima od 40 godina ako je od raka prostate obolio otac ili brat. Kod ostalih muškaraca treba je provoditi jednom godišnje nakon 50. godine, ako je očekivano trajanje života deset ili više godina. Metode rane dijagnostike uključuju urološki pregled, osobito digitorektalni pregled, i određivanje vrijednosti PSA jednom godišnje. Konačna dijagnoza postavlja se biopsijom prostate, koju je potrebno učiniti ako postoji sumnja na rak prostate na temelju digitorektalne pretrage, neovisno o vrijednosti PSA-a. Isto tako, ako je vrijednost PSA-a veća od 4 ng/ml, biopsija je indicirana čak i ako je digitorektalni nalaz uredan.

Biopsijom se uzimaju uzorci tkiva prostate koje patolog analizira mikroskopski. Iz nalaza patologa doznaje se je li karcinom prisutan, u kojem se dijelu žlijezde nalazi, procjena njegove veličine te stupanj zloćudnosti tumorskih stanica. Ako patolog ne pronađe tumorsko tkivo, ali u njegovu nalazu ili nalazima kontrolnih pregleda i dalje postoji sumnja na postojanje tumora, biopsiju je potrebno ponoviti, katkad i nekoliko puta.

Izvor: Pliva Zdravlje

5/5 - (1 glas)